Kapelica sv. Antuna

Naselje Antunovac u pisanim tragovima se spominje 1839. godine pod mađarskim nazivom Antalfalu (Antunovo selo), a hrvatsku inačicu  Antunovac nalazimo iz 1851. godine. Porijeklo imena vezano je uz spomen nekadašnjem vlasniku posjeda Antunu Adamoviću. 

Prvo spominjnje filijale Antunovac zabilježeno je 26. svibnja 1853. u kanonskoj vizitaciji župe sv. Mihovila Arkanđela Osijek Nutarnji grad (današnja Tvrđa). Tada kapelica još nije bila izgrađena, ali se spominje da je u Antunovcu postojalo groblje s dobrom ogradom te jednim drvenim blagoslovljenim križem. 

1880. godine na posjedu grofa Adamovića starosjedioci Mađari sagradili su kapelu sv. Antuna Padovanskog.  Prema zapisima iz 1911. godine filijala Antunovac s crkvom i dalje pripada župi sv. Mihovila Arkanđela Osijek Nutarnji grad. Tadašnja kapelica sv. Antuna Padovanskog imala je dva zvona, a bogoslužje se redovito održavalo dva puta mjesečno. Župnik je tada bio Antun Zelenka, a kapelan Miroslav Hržić. 

1921. godine Antunovac i dalje pripada istoj župi, a u vizitaciji se navodi da je kapela u dobrom stanju te je imala jedno zvono dok je drugo skinuto za vrijeme Prvog svjetskog rata. Župnik je tada bio Robert Bezetzky koji je djeci vjeronauk držao u školi u Antunovcu. 

Godine 1926. po prvi puta župnik je vodio pokop u plaštu, 4 ministranta bila su odjevena u svoja odijela, a učitelj Danijel Findrik sudjelovao je kao orguljaš. Iste se godine po prvi puta održala ispovijed u Antunovcu za Božić. 

U siječnju 1927. obavljen je blagoslov gotovo svih kuća, prvi nakon 1917. godine. Zauzimanjem učitelja Findrika u ožujku iste godine nabavljen je novi harmonij. Učitelj je sa ženama i djevojkama započeo crkveno pjevanje na hrvatskom jeziku, što se svima toliko svidjelo da se na mađarskom jeziku jedino još propovijedalo. Na poticaj učitelja Findrika provela se akcija skupljanja novca za drugo zvono kapelice. Zvono je u Antunovac stiglo vlakom zaslugom šefa stanice Josipa Kaesdorfa, a blagoslovljeno je na dan crkvenog goda na blagdan sv. Antuna Padovanskog uz prigodni mađarski i hrvatski govor. Zvono je bilo teško 73 kg, a nabavljeno je od tvrke iz Ljubljane “Zvonarna in livarna u St. Vidu pri Ljubljani”. Prigodom mise u Antunovcu 4. studenog 1928. godine gospođa Kaesdorf, supruga šefa željezničke stanice, i gospođa Joka Findrik, supruga upravitelja škole, antunovačkoj crkvi darovale su dvije crvene i jednu crnu crkvenu zastavu. 

Za vrijeme Drugog svjetskog rata 1941. – 1945. godine komunističke vlasti u Jugoslaviji pa tako i Antunovcu vršile su progone i branile vjerski život. Po zapisniku kanonskog pohoda župe sv. Mihovila Arkanđela Osijek II iz 1950. godine, crkva je i dalje bila u dobrom stanju, imala je dva zvona, a misa se služila dva puta mjesečno. 

U periodu između 1960. i 1963. godine  župnik je bio Emil Mayer, a kapelan Vilim Hefer. Crkva je bila u osrednjem stanju jer ju je trebalo ožbukati i oličiti. Ograđena je drvenom ogradom, a dijelom žicom, imala je dva zvona, klupe su bile trošne, a harmonij je propao zbog vlage. Starosjedioci su bili dosta nemarni prema crkvi, dok su doseljenici redovito pohađali misu i slali djecu na vjeronauk. 

1. siječnja 1965. osnovana je župa sa sjedištem u Ivanovcu, a  Antunovac postaje njezina filijala. To je uvelike pridonijelo kvaliteti vjerskog i općeg života vjenika u Antunovcu. Mise su održavale redovito nedjeljom, a vjerska poduka onoliko često koliko bi to dopuštala državna vlast. 31. srpnja 1966. godine u Antunovcu je održana prva pričest za čak 59 djece što je ostavilo posebno dubok dojam na sve mještane. Iz tog vremena posebno su značajna sve češća hodočašća Antunovčana diljem Hrvatske, predvođena župnikom Vilimom Heferom. 

Do kraja 1971. godine na crkvi su obnovljeni krov i strop, izmijenjani pozori i vrata, promijenjene su električne instalacije te je ožbukana. Nakon smrti prvog župnika župe Ivanovac, Vilima Hefera 1985. godine, na mjesto novog župnika postavljen je dotadašnji ivanovački kapelan Andrija Vrbanić, koji dužnost župnika obnaša i dan danas. U svibnju 1988. godine, uz pomoć mještana sela i općine crkva sv. Antuna obnovljena je u potpunosti. Blagoslovio ju je đakovaki i srijemski biskup 2. ožujka 1989. godine, na dan koji je ujedno bio i 120. obljetnica postanka sela Antunovca. 

Crkva je srušena u Domovinskom ratu 5.12.1991. godine, a obnovljena je 2001. godine. Iako je crkva bila obnovljena, sveta misa se i dalje održavala u mjesnom domu jer je nakon povratka stanovnika postala premala za sve vjernike. 

Danas u Antunovcu postoji nova i veća crkva na novoj lokaciji, a kapelica svetog Antuna, zaštitnika mjesta Antunovac, od 2010. godine je  Spomen kapelica, kao trajna uspomena na poginule i nestale branitelje Domovinskog rata. Projekt je realiziran u suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Općinom Antunovac. 

Svi oni koji se odluče odati počast poginulim i nestalim braniteljima ali i civilima, u antunovačkoj Spomen kapelici mogu pogledati osvijetljene slike 40 osoba koje su položile svoje živote u obrani Antunovca te dokumentarni film „Antunovac u Domovinskom ratu“ koji, osim kronologije ratnih zbivanja, donosi i kratki životopis poginulih branitelja i civila.

^{Izvor: Općina Antunovac (https://www.opcina-antunovac.hr/galerije/panorama-spomen-kapelice-hrvatskim-braniteljima/)}