Kulturni i znanstveni centar "Milutin Milanković" Dalj

Kulturni i znanstveni centar „Milutin Milanković“, nalazi se u Dalju, u rodnoj kući Milutina Milankovića. Kuća je sagrađena krajem 18. stoljeća, a oko 1820. godine postaje vlasništvo obitelji Milanković. 

Godine 1879. rodio se Milutin, a u vrtu koji se pruža do Dunava i dalje stoji njegov vršnjak, crni bor, jedino preživjelo drvo iz nekadašnjeg dvorišta, uređenog po bečkim standardima onog vremena. Rodna kuća ovog velikana, mogla bi nam pričati mnoge priče, no uz česta stradanja kroz svoju povijest, još uvijek ponosna stoji i gleda svoj Dunav.

Kuća je prodana ondašnjoj općini 1954. godine, a na nju je bila postavljena spomen ploča na koju je uklesano da se u njoj rodio Milutin Milanković.

Godine 1979., o stogodišnjici Milankovićeva rođenja, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Osijek proglašava kuću nepokretnim spomenikom kulture. Obzirom na ratna događanja, unatoč izrađenom konzervatorskom elaboratu i troškovniku za obnovu kuće, obustavljene su sve aktivnosti obnove. I tako kuća, uz sve pokušaje obnove, čeka svoju „slamku spasa“ sve do 2005. godine kada je postignut načelni dogovor predstavnika hrvatske i srpske vlade o zajedničkoj obnovi kuće.

2006 – 2007. godine obavljani su građevinski radovi, dok je 2008. uređena unutrašnjost kuće i pokrenuti su radovi na uređenju dvorišta, uključujući i parkovnu cjelinu. Također, iste godine je postavljen dio stalne izložbe o životu i djelu Milutina Milankovića. U rodnoj kući održavali su se mnogobrojni skupovi, a valja naglasiti da je već 2008. godine održan Međunarodni simpozij Stvaralaštvo Milutina Milankovića.

2009. godine dovršen je još jedan dio stalne postavke izložbe, uređen je park, izrađena i montirana sjenica (baštenski paviljon), čime je obilježena 130-ta godišnjica rođenja Milutina Milankovića. Iste godine osnovan je i Kulturni i  znanstveni centar Milutin Milanković koji svojim radom ponosno promiče ime i djela Milutina Milankovića. Zahvaljujući Kulturnom i  znanstvenom centru, rodna kuća Milankovića i danas stoji na starom mjestu, gleda Dunav i ponosna priča priče o svom znanstveniku, uvrštenom, po izboru NASA-e, među petnaest najvećih svjetskih znanstvenika svih vremmena koji se bavili planetom Zemljom. 

 Milankovićevi doprinosi znanosti kreću se u okvirima astronomije i znanosti o Zemlji: utemeljitelj je astronomske teorije klime na Zemlji, postavio je kanon osunčavanja Zemlje kroz tri ciklusa Zemljine rotacije i njenog kruženja oko Sunca, radovima na izračunu temperature na susjednim planetima utemeljitelj je kozmičke klimatologije i autor je teorije pomicanja polova Zemlje. Milankovićeva teorija klime i ledenih doba na Zemlji dobila je znanstvenu verifikaciju empirijskim istraživanjima dna Indijskog oceana (1970 – 1976), kada je dokazana ispravnost njegovog astronomskog modela klime i preciznost matematičkih izračuna stanja klime na Zemlji. Model utjecaja astronomskih faktora na klimu planeta u znanosti se naziva Milankovićevi ciklusi, a koristi se i u kozmičkim istraživanjima Sunčevog sistema.

Rad Milutina Milankovićeva je dobio veliki ugled u svjetskoj znanosti tako da se njegovo djelo svrstava u najznačajnije znanstvene doprinose XX. st. Međunarodna znanstvena i kulturna javnost nizom je manifestacija - od davanja naziva objektima u kozmosu (krateri na Marsu i na Mjesecu) i znanstvene nagrade po njegovom imenu (Europsko geofizičko društvo), preko jubilarnih znanstvenih skupova i drugih prigodnih akcija svjetskog formata do svrstavanja u skupinu 250 najvećih znanstvenika svijeta – odala priznanja znanstveniku svjetskoga glasa.