Zidine Korođgrad ili Kolođvar

(Wasserburg Kolođvar)

Wasserburg Kolođvar je srednjovjekovna utvrda, smještena na rubu bajkovitog šumarka, u ostacima močvare, uz cestu Čepin – Ivanovac. Iako su nam vidljivi samo ostatci grada Kolođvar, i danas među lokalnim stanovništvom žive nevjerojatne legende koje se prenose s koljena na koljeno.

Zidine Korođgrad ili Kolođvar podigla je obitelj Korogy (Korođ) na mjestu rimske utvrde oko 1250. godine kao obranu od najezde Tatara. Sama tvrđava spominje se u spisima 1290. godine a sagrađena je kao sojenica od tvrdog građevinskog materijala na sjeveroistočnom dijelu korogyvarskog rita – poznate depresije koja se smjestila između Čepina, Vuke, Dopsina, Hrastina i Ernestinova.

Tlocrt kule je kružan, s promjerom oko 40 metara, u središtu utvrđenog dijela je otvoreni dvorišni proctor je pravilnog osmerokutnog oblika, I danas su vidljivi ostatci istoga, a u sredini je Donžon kula, po legend prozvana Zmijska kula. Takva kula je tipična građevina u srednjovjekovnim burgovima , u mirnodopskim razdobljima služila u podrumu kao zatvor, a na gornjim katovima za stanovanje, u vrijeme ratne opasnosti kula je bila posljednje pribježište.

U srednjem vijeku to je doista bilo jedno od središta feudalnog života sjeveroistočne Slavonije (imanju Korođijevaca jedno je vrijeme pripadao i Osijek).

U 17. stoljeću utvrda se spominje kao Dirutum castellum Korogyvar, što se odnosi na vrstu utvrde, a znači grad u močvari. Uzevši to u obzir, on je specifičan i jedinstven primjer utvrde u hrvatskim krajevima, s obzirom na poseban sustav gradnje na hrastovim štapovima, koji su slagani unakrsno na močvarnoj podlozi.

Kako je to područje melioracijom isušeno, Zidine su se našle na uzvisini. Kada su Turci 1526. godine osvojili Osijek, Kolođvar je razrušen i napušten, te više nikada nije obnavljan.

Nakon rušenja, Kolođvar je zarastao u vegetaciju. Za vrijeme svjetskih ratova teško je oštećen, a uništavanje se nastavilo kada je služio kao meta za vojne vježbe u gađanju.

Također su seljani iz okolnih naselja razbijali zidove i opeku odvozili kućama. Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Osijeka 1967. godine počinje zaštitne radove te je grad spašen od bržeg propadanja. Do 1970. godine uklonjeno je raslinje i urušeni materijal, te su nazidani nadvratni lukovi. 

Prilikom konzervatorskih radova 1978. Godine, otkriveno je da je utvrda građena kao i Venecija po principu “drvenih rašlji” od hrastovih debala. Također, smatra se da tuneli od utvrde vode sve do osječke Tvrđe. 

U današnje vrijeme na Kolođvaru se održavaju turističke manifestacije, a jedna od značajnijih je “Povratak vitezova na utvrdu Kolođvar”.